Planiranje porodice

Planiranje porodice je osnovno ljudsko pravo! Planiranje porodice je svjesna djelatnost individue i parova u reproduktivnom dobu života kojom teže, ne samo da regulišu broj i vremenski raspored rađanja, već i da rode zdravo dijete i da kvalitetno ostvare sve svoje uloge tokom životnog ciklusa.

Svijet je prije pedeset godina na Međunarodnoj konferenciji Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima u Teheranu, 13. maja 1968. godine, proglasio da "roditelji imaju osnovno ljudsko pravo da slobodno i odgovorno odrede broj i razmak između njihove djece".

Planiranje porodice nije samo pitanje ljudskih prava, to je također ključno za osnaživanje žena, smanjenje siromaštva i postizanje održivog razvoja.

Ipak, oko 214 miliona žena u regijama u razvoju, još uvijek nemaju sigurne i efektivne metode planiranja porodice, zbog razloga koji se kreću od nedostatka informacija ili usluga, do nedostatka podrške od njihovih partnera ili zajednica. To ugrožava njihovu sposobnost izgradnje bolje budućnosti za njih, njihove porodice i njihove zajednice.

Idealno bi bilo kada bi rađanje svakog djeteta bilo i željeno i planirano.  Da bi se spriječio dolazak na svijet neplaniranog, a često i neželjenog djeteta, služe metodi planiranja porodice , kontracepcija, sterilizacija i namjerni prekid trudnoće. Međutim, svaka kontacepcija je bolja od prekida trudnoće.

Kontracepcija predstavlja privremeni metod prevencije fertilnosti, za razliku od sterilizacije koja je definitivan metod sprečavanja neželjene trudnoće.

Kontracepcija, društveno prepoznata i prihvaćena posljednjih 20-30 godina, istovremeno je i vrlo bitan ali i komplikovan dio modernog života. Ona je odvojila seks od prokreacije (stvaranja novih jedinki) i omogućila parovima veću kontrolu i uživanje u životu. Kontracepcija je kritični element limitiranja populacije i zahtjeva kako ličnu tako i društvenu odgovornost.  Mada idealan kontraceptivni metod još nije pronađen, metodi kojima danas raspolažemo su sasvim prihvatljivi i svaki par može da odabere zadovoljavajući način planiranja porodice.

U individualnom planiranju porodice najvažnija je motivacija, a ono je također uslovljeno i kulturnim nasljeđem, religijom i tradicionalnim načinom života. Za planiranje porodice žena i muškarac imaju istu odgovornost. Pravo svake žene i svakog muškarca je da donese odluku o veličini sopstvene porodice, o broju djece i o razmaku između trudnoća. Ono ima za cilj ostvarenje suštinske ravnopravnosti žene, kao i pružanje mogućnosti ženi da prema prilikama i situaciji u porodici, prema želji svojoj i svog bračnog druga, u optimalnim zdravstvenim i drugim okolnostima čuvajući svoje zdravlje i sposobnosti za materinstvo, ostvaruje svoje želje u vezi sa potomstvom. Zbog toga u planiranju porodice, može se reći, žena u izvjesnom smislu ima dominantnu ulogu, ne samo u biološkom pogledu, već i u pogledu donošenja odluke. Treba, međutim, istaći da pojam planiranja porodice podrazumijeva ne samo zaštitu žene od neželjene trudnoće, ostvarene korišćenjem kontracepcije, ili njeno oslobađanje od već nastale nepoželjne trudnoće slobodnim odlučivanjem, o pobačaju, već i medicinsku pomoć supružnicima u sterilnim ili infertilnim brakovima, da žena koja nije zanosila ostane trudna ili da u slučaju infertiliteta nastalu trudnoću iznese do termina porođaja i rodi zdravo i za život sposobno novorođenče.

Porodica je najvažniji stub društva, izvor sigurnosti i zadovoljstva čoveka. Srećna porodica je ona u kojoj se članovi međusobno poštuju i podržavaju, srećna porodica je osnova za očuvanje našeg psihičkog i fizičkog zdravlja.