ULOGA OČEVA U TRUDNOĆI

Zajednička briga o bebi treba da počne onda kada se ustanovi da je žena u drugom stanju.

Trudnoća se obično doživljava kao stvar majke. Neke žene vjeruju da se očevi zaista 'zaraze' trudnoćom. Činjenica je da su u većini slučajeva takve reakcije rijetke. Očevi se poistovjećuju s trudnoćom bez entuzijazma. Čak se trude čitati o trudnoći, barem malo. Međutim, ako ćemo biti realni, poimanje očeva o tome šta znači imati dijete je vrlo daleko, sve do trenutka kada se suoče s mijenjanjem pelena i hroničnim nedostatkom sna. Niti jedan budući tata ne može se poistovjetiti s nošenjem djeteta iz minute u minutu, neposredno pokraj srca i s realnošću udaraca malog bića po trbušnoj stijenci.

Značaj aktivnog učešća partnera za vreme trudnoće doprinio je da se danas više ne govori o ženi – trudnici, već o trudničkom paru. Suprotno mišljenju da su trudnoća i rana briga o djetetu rezervisani za majku, uloga partnera je nezamjenljiva još od trenutka planiranja porodice i začeća. Od momenta kada se sazna za trudnoću, muškarac i žena su aktivni i ravnopravni učesnici u pripremanju za rođenje bebe. Nema osnova za mišljenje da je jedino uloga majke važna. Kada se dijete rodi, kompetentnost oba roditelja ogledaće se u tome koliko su oni osjetljivi i spremni da prepoznaju i reaguju kako treba na potrebe bebe.

Muškarac tokom trudnoće posredno učestvuje na dobrobit svog djeteta, preko svog odnosa sa ženom. Njeno fiziološko i psihološko stanje odraziće se na tok trudnoće i zdravlje bebe. Budući otac zato ima zadatak da pruži takozvanu socijalnu podršku ženi. Ovaj pojam se odnosi se na razmjenu, potvrđivanje, emotivnu i praktičnu pomoć koju pružamo nekome u periodima kada su posebno osjetljivi. Podrška koja joj bude pružena uticaće na značenje koje žena pridaje trudnoći, na njene reakcije na ono što se dešava, pa i na sam ishod porođaja. Partner je tu da joj pruži emocionalnu toplinu i zaštitu, da pokaže razumijevanje i toleranciju. Njegova uloga će biti da blokira stres i sve negativne uticaje koji mogu nepovoljno da utiču na ženu i dijete. Ljubav i posvećenost koju pokazuje partner omogućiće ženi da, neopterećena, odmorna i sigurna, pruži djetetu pun emocionalni potencijal.

Osjećanja budućeg oca prvo su oduševljenje, ponos ili nevjerica, da bi se, kasnije, pojavili nesigurnost i briga. Ovo se ne razlikuje mnogo od reakcija same žene, ali postoje i posebne nedoumice koje su karakteristične za mušku ulogu. Muškarci ovaj period intenzivno doživljavaju, osjećanja su im jaka i kontradiktorna, oni doživljavaju pravu mentalnu, nekada i hormonalnu revoluciju. Na prvi pogled ne izgleda tako, čini nam se da se sa djetetom povezuju tek nakon rođenja i to nekim svojim „trapavim” tempom. Međutim, nakon neizmjerne sreće, pomješane često sa panikom, oni osjećaju neizvjesnost, strah od toga da li će biti isključeni, na koji način će im se život promijeniti, ekonomsku nesigurnost, strah od porođaja. Uglavnom, nisu sigurni šta se od njih očekuje. Na primjer, da li treba više da rade i obezbijede veće izvore prihoda ili da budu više prisutni u kući. Njihovi budući planovi i način života roditeljstvo sada stavlja na probu. Rješenje postoji, kompromis se uvijek može naći i ne treba da trpi ni porodica ni zadovoljstvo. To se postiže aktivnostima koje nisu vezane za brigu o detetu. Česta pojava je i sklonost povlačenju – muškarac koji ne saopštava šta misli i oseća, iz straha od svađe. Razmjenu mišljenja ne treba izbjegavati, ali se treba prilagoditi situaciji. Treba uložiti dodatan napor da partnerka ispravno razumije i da se tolerišu promjene raspoloženja koje su karakteristične za trudnoću.

Promjene u fizičkom izgledu žene i seksualnim odnosima kod nekih muškaraca predstavljaju problem. Najbolje je biti iskren sa sobom i sa partnerkom i saopštiti svoje frustracije. Iskren razgovor pun ljubavi, zbližiće partnere, što će povoljno uticati i na seksualne odnose. Osjećaj muškarca da je isključen, da se od njega previše očekuje, a da se malo vodi računa o tome kako mu je, ublažiće se sviješću o tome da je dijete takođe njegovo i da ima pravo i obavezu da brine o njemu.

Rani kontakt sa djetetom pomoći će budućem ocu da stvori bolji odnos sa bebom, da postepeno uđe u ulogu i stekne sigurnost. Otac može da počne približavanje bebi putem dodira, osluškivanjem njenih pokreta u stomaku, kroz zvuk svog glasa, kroz slušanje otkucaja bebinog srca i kroz snimke sve savremenijih ultrazvučnih aparata. Susret sa drugim bebama pomoći će mu i da bolje razume njihov svet. Istraživanja su pokazala da učestvovanje muškarca u svim fazama trudnoće čini da se osjeća zrelijim, sigurnijim i jačim, i da povećava toplinu, zaštitu i ljubav. Buduće tate, nemojte samo razmišljati o tome kakvi ćete očevi biti. Vaše dijete će imati više koristi od kontakta sa vama ako je on intenzivan, blizak, i ako počne ranije.

Ipak, nekada je teško postići da partner učestvuje u dovoljnoj mjeri. Zbog toga ga treba uključiti. Izbjegavajte da očekujete previše od svog partnera, kao i da određujete šta i koliko treba da uradi. Pozovite svog partnera na redovne preglede kako bi mogao da učestvuje u pružanju podrške i vođenju računa o zdravlju svoje porodice. Ojačajte fizičku vezu između vas dvoje i bebe tako što ćete mu dozvoljavati kontakt sa bebom u stomaku. Napravite od toga prijatan ritual. Podijelite uzajamno kako se osećate, fizički i emocionalno. Spremite se za odlazak u bolnicu. Pružite mu priliku, bez pritiska, da bude prisutan u sali tokom porođaja. Zamolite ga da vam pomogne oko svakodnevnih obaveza. Uključite ga u plan porođaja. Birajte zajedno imena za bebu. Idite na časove psihofizičke pripreme za porođaj i školu roditeljstva. To će povećati samopouzdanje i osjećaj kontrole vašem partneru. Napravite zajedno spisak šta vam sve treba za bebu, utvrdite zajedno finansijski plan, dekorišite dom za dolazak novog člana. Možete i podijeliti poslove. Važno je da učestvuju oba partnera. Pozovite prijatelje. Proslavite. Iskoristite vrijeme dok ste još sami i radite stvari koje volite da radite zajedno, šetajte, odmarajte, razgovarajte. Mame, naučite da dio kontrole prepustite onima koji mogu da vam pomognu. Jer, ako sve „znate najbolje”, partner će se povući i pustiti vas da sve radite „najbolje”. Sami. Uključivanjem partnera u prenatalnu njegu, pomažete u stvaranju spone oca sa nerođenim djetetom. Pokažite strpljenje i to koliko Vam znače njegova briga, pomoć i ljubav.