Verbalno nasilje

Većina ljudi nasilje povezuje isključivo sa fizičkim zlostavljanjem. Međutim, agresivnost se vrlo često manifestira i u obliku verbalne komunikacije koja uključuje vrijeđanje, korištenje pogrdnih riječi i ponižavanje, što može da ima jednako teške posljedice.


Verbalno nasilje u podlozi gotovo uvijek ima ljutnju i agresivnost, i predstavlja destruktivni oblik komunikacije koji za cilj ima nanijeti štetu slici koju druga osoba ima o sebi i izazvati kod nje negativne emocije.

Verbalno nasilje zna biti jedan od maladaptivnih mehanizama suočavanja sa izazovnim ili stresnim situacijama, koji se može ispoljiti kod svakoga, posebno tokom perioda izraženog stresa ili neugode.
Za neke ljude, međutim, to postaje obrazac ponašanja koji se namjerno koristi da bi se uspostavila manipulacija i kontrola nad drugom osobom.

U školi, verbalno nasilje se najčešće ispoljava da bi se postigao superioran status ili da bi se uspostavila veza sa nekom grupom vršnjaka.

U romantičnim vezama, poticaj na verbalno nasilje može biti percepcija nezavisnosti druge osobe, koja se vidi kao prijetnja ili napad.  Neki teoretičari smatraju da nasilnici imaju nisko samopoštovanje i da kroz ispoljavanje nasilja pokušavaju da smjeste žrtvu na sličnu poziciju, a to je da imaju negativno mišljenje o sebi.
Emocionalno i verbalno nasilje ne mora biti uvijek prisutno od samog početka veze. Nekad je ponašanje nasilnog partnera na početku odnosa, sasvim suprotno, puno ljubavi i pažnje.  Često  sa nastojanjem da se uspostavi snažna veza sa partnerom '' njih dvoje  protiv ostatka svijeta''. Zbog toga, nakon što se jednom počne sa uvredama i kontroliranjem različitih aspekata života, žrtve su često zbunjene i iznenađene.

Dodatni problem može biti i negiranje percepcije nasilja kod žrtve. Nasilnik često svoje ponašanje objašnjava tako što poriče da se uopšte desilo, prebacuje krivnju na žrtvu jer je ''luda'' ili ''previše osjetljiva'', ili opisuje događaj na potpuno drugačiji način nego što se partner sjeća. Ovakvo ponašanje za cilj ima da, preispitujući vlastita sjećanja ili stavove, žrtva postane ovisnija o zlostavljaču, i samim tim manje sklona prekidanju veze ili odnosa.
Svi mogu biti žrtve verbalnog zlostavljanja. I nekad je teško reagirati na vrijeme. Međutim, studije dosljedno pokazuju, da jednako kao i sa drugim vidovima nasilja, u romantičnim i porodičnim odnosima i verbalno nasilje vremenom jača u intenzitetu i frekvenciji.

Izloženost verbalnom i emocionalnom nasilju može dovesti do razvoja različitih psiholoških poteškoća, u prvom redu depresije, jer izaziva snažnu emocionalnu bol i mentalnu brigu.


Neki od oblika verbalnog nasilja:


Kritiziranje:
Iako nekad kritika može biti konstruktivna, u nasilnim odnosima, ona se koristi veoma često i kao način za narušavanje samopouzdanja.
Pr.  Opet si zabrljao. Zar ništa ne možeš da uradiš kako treba?
      Uvijek samo kukaš. Nije ni čudo da niko ne voli da bude sa tobom.

Ponižavanje:
U komunikaciji, nasilnici često koriste ponižavanje i posramljivanje jer žele da se druga osoba osjeća loše.
Pr. Pogledaj se kakva si. Ko bi drugi htio da bude sa tobom?
     Dok nisi bila sa mnom, niko te nije cijenio. Bez mene, opet bi bila na nuli.

Manipulacija:
Manipulacija je pokušaj da se osoba navede da uradi nešto, a da se pri tom to ne naredi direktno.
Pr.  Ako tako uradiš, to će svima pokazati da uopšte ne mariš za svoju porodicu.
      Da me voliš, uradila bi to.

Okrivljavanje:
U nasilnim vezama, često je prisutno prebacivanje krivice za nasilje na žrtvu.
Pr. Ne volim kad se svađamo, ali zaista me ljutiš.
    Pogledaj šta si me navela da učinim.

Optuživanje:
Optuživanje za cilj ima da navede žrtvu da se stalno preispituje da li je ono što radi pogrešno.
Pr. Vidio sam kako si ga pogledala. I hoćeš da kažeš da se ništa ne dešava među vama?

Izolacija:
Izolacija ili isključivanje podrazumijeva potpuno odbijanje razgovora, ili ignorisanje druge osobe nakon što uradi nešto što drugom nije po volji.
Pr. Ako kažete nešto što im se ne sviđa, bez riječi izađu i odu i ostave vas da vi objašnjavate drugima šta se desilo.

Snishodljivost:
 To je još jedan od načina za omalovažavanje. Komentari nasilnika su sarkastični i nadmeni, sve sa ciljem da bi se osjećali superiorno u odnosu na žrtvu.
Pr. Da pokušam da ti pojednostavim, tako da možeš da razumiješ.
    Siguran sam da si uložila puno truda u tu frizuru, ali počešljaj se, prije nego što te neko vidi.

Prijetnje:
Mnogi nasilnici kontrolu nad drugom osobom osiguravaju uz pomoć prijetnji, posebno onim koje izazivaju njezine najveće strahove posebno onim koji podrazumijevaju gubitak.
Pr. Vidjet ćeš kad ostaneš sama. Bit ćeš izgubljena.
 
Nazivanje pogrdnim imenima:
To je najčešći oblik verbalnog zlostavljanja. Nekad zamaskirano kao zadirkivanje, u podlozi uvijek ima za cilj degradiranje druge osobe.
Pr.  Nije ni čudo da svi kažu da si budala.
        Naravno da ne shvataš, dušo, zato što si glupa.

Verbalno zlostavljanje nije nešto što se treba i smije zanemarivati. Ipak, nekad je teško znati kako se postaviti, posebno ako to duže traje. Uvijek je dobro povjeriti se nekom, i tražiti dodatnu podršku, da bi se odnos prepoznao kao nezdrav, i vratilo samopouzdanje potrebno za njegovo mijenjanje.