Samo-saosjećanje

Nažalost, veliki dio nas, saosjećanje uglavnom usmjerava prema drugim ljudima. Kad je riječ o vlastitim samoprocjenama, češće pribjegavamo okrivljavanju, posramljivanju i samokritikovanju, jer pretpostavljamo da je to bolji metod za motivisanje. Jednim dijelom, to je podržano i konceptima moderne zapadne kulture koja samopoštovanje zasniva na tome koliko smo različiti od drugih, koliko se izdvajamo i koliko smo posebni. Prosječnost se tumači kao negativan osjećaj i ne nešto što nam je potrebno da bismo se osjećali dobro. Ovo može dovesti do narcisoidnog ponašanja ili negativnih posljedica koje se vezuju za nisko samopoštovanje, kao što je depresija.
Savjeti za roditelje:

1. Sami praktikujte samosaosjećanje! Djeca imitiraju ono što vide i čuju. Ne nudite negativne komentare na račun vlastitog izgleda ili težine, ne kritikujte se kad vam ide loše na poslu, kad ste umorni ili kad pogriješite.
2. Naučite djecu meditaciju! Naučite ih da naprave pauzu od svakodnevnih pritisaka i da uzivaju u sadašnjem trenutku.
3. Naučite djecu da prihvataju emocije i misli! Upoznavanje emocija možete raditi preko knjiga, filmova, kroz razgovor o svakodnevnim događanjima. Pomozite im da prihvate i pozitivne i negativne emocije. Nemojte žuriti da se osjećaju bolje. Dajte im prostor i dozvolu da procesiraju svoja osjećanja. Umjesto da ih tješite objasnite im šta se desilo. Pomozite im da preispitaju katastrofizirajuće misli. Dajte im primjere iz svakodnevnog života. Svima nam je bitno da znamo da nismo sami i da su naša iskustva i osjećanja univerzalna.
4. Učite ih saosjećanju kad vide nekog ko pati i pitajte da li mogu učiniti nešto da im pomognu. Za djecu je to lagan zadatak. Oni su prirodno podržavajući jedni prema drugima.
5. Učite ih samo-saosjećanju. Pitajte ih šta obično kažu sami sebi kad nešto ne ide kako su zamislili. Nakon toga ih pitajte šta bi voljeli da im u tim trenucima kaže prijatelj. Neka razmisle da bi oni mogli biti svoj prijatelj. Ili ih potaknite da se sjete kad su bili ljuti na sebe jer nešto nije išlo onako kako su htjeli. Onda ih pozovite da primijete kako se osjećaju, kad koriste jezik samo-saosjećanja ('' Ja tek učim'', ''Svi griješe'', ''Dao sam sve od sebe i td. )
6. Korisne vježbe mogu biti i spisak aktivnosti pomoću kojih mogu sebi pokazati samo-saosjećanje ( pomirisati cvijet, disati duboko, igrati se sa drugovima, igrati se sa ljubimcem....) Ili neka napišu sebi pismo iz uloge svog prijatelja.