Rano naglašavanje pripadnosti biološkom polu ima značajan uticaj na psihološki razvoj djeteta i predstavlja početak procesa rodnog tipiziranja, usvajanjem ponašanja, osobina ličnosti i drugih karakteristika koje određeno društvo smatra prikladnim za pojedini pol (Bem, 1985, prema Marušić, 1994).
Rodne norme
predstavljaju društvena očekivanja i uloge dodijeljene određenom rodu i obično
su drugačije od očekivanja koje postoje prema drugom rodu. U današnjem društvu
koje je dominantno patrijarhalno i tradicionalno, ove norme podrazumijevaju
shvatanja da bi muškarci trebalo npr. da budu hrabri, čvrsti, izdržljivi,
spremni na rizik, da mogu da izdržavaju porodicu, da imaju mnogo seksualnih
partnera kako bi dokazali da su oni „pravi muškarci" itd. Naspram takvih
očekivanja, od ženskog roda se najčešće očekuje nježnost, ranjivost, osjećajnost,
povučenost, veća orijentisanost prema djeci, porodici, kućnim poslovima itd.
Pri analizi rodnih normi i rodno tipičnih ponašanja važno je istražiti načine
na koje žene i muškarci nauče različita ponašanja vezana za rod. U nastavku su
neki živopisni primjeri koji govore o razvoju rodnog identiteta. Satere - Mawe,
narod iz amazonske regije Brazila, ima čudan inicijacijski ritual kojim dječaci
postaju muškarci. Oni treba da drže ruku u „bolnoj rukavici". Stariji
pripadnici plemena u rukavicu stavljaju i upletu žive mrave „paraponere" čiji
ubod spada među najbolnije. Dječak ima obavezu da rukavicu drži na ruci 10
minuta, a isti postupak mora da ponovi još 20 puta u toku inicijacije koja
traje nekoliko mjeseci.
U nekim dijelovima Afrike (npr. grad Mbale, istočna
Uganda) i danas se praktikuje da mladić, čim navrši 10 godina, jedno određeno
vrijeme živi sa starijim muškarcem, najčešće ocem. On ga uči kako da postane
muškarac, savjetuje kako da se odnosi prema ženama. Ponekad su uključeni i
određeni obredi i testovi muškosti, koji najčešće podrazumijevaju da dječak
(is)trpi određeno nanošenje boli nakon čega biva tretiran kao muškarac (npr.
obrezivanje i sl.). Ponekad inicijacija u muškarce podrazumijeva da mladić ima
seksualni odnos sa unaprijed određenom zrelijom ženom sa kojom nema nikakvu
emocionalnu vezu.
U većini zemalja svijeta takođe postoje određeni kriteriji
kada dječak ili mladić počinje da se smatra muškarcem. To može biti fizička
građa i snaga, seksualno iskustvo, završetak vojne obuke itd. Tako npr. na
našim prostorima (prostor jugoistočne Evrope), dok je postojao redovni vojni
rok, odlazak u vojsku je bio događaj koji je potvrđivao mušku zrelost i
sposobnost te označavao ulazak mladića u svijet odraslih. Čin odlaska u vojsku
je obično pratilo slavlje koje su organizovali ponosni roditelji. Za porodicu
je bila velika sramota ako mladić iz bilo kojeg razloga nije mogao da ide u
vojsku ili ju je prolongirao.
Ovi kriteriji nisu tako drastični kao oni ranije spomenutim, ali ukazuju na društvenu potrebu da se uspostave rodne razlike, osnaže rodne uloge i norme, naglasi važnost maskuliniteta.