RODITELJI I TINEJDŽERI

U periodu adolescencije mlade osobe imaju potrebu da sami stvore sliku o sebi. Društvo vršnjaka im postaje veoma važno, pa dolazi do identifikacije sa vršnjačkom grupom čije mišljenje ima presudan značaj. U međuvremenu, kreću prva zaljubljivanja, a mlada osoba prolazi kroz ta iskustva na isti način kao odrasli, dakle nosi iste ružičaste naočare koje boje svijet nestvarnim, življim bojama.

Skidanje takvih naočara sa očiju može da bude prilično bolno.
Danas su roditelji izrazito skloni tome da se previše zaštitnički postavljaju prema svom djetetu i, naravno, prave grešku kada se trude da mu ublaže patnju. Upravo je ta patnja neminovna i roditelji treba da shvate da su osjećanja tuge i bola nakon raskida potpuno normalna. Adolescentima treba u toj situaciji objasniti da ako ih je ostavila simpatija, to nikako ne znači da su loše osobe.

Iako su dobri i puni razumijevanja za svoje dijete, roditelji su ipak od male pomoći u "ljubavnim problemima" svoje djece. „U tom uzrastu oni se lakše povjeravaju nekom neutralnom pošto imaju potrebu da se odvoje od roditelja. Tinejdžeri se inače brzo mjenjaju i može se reći da često sazrijevaju preko noći, na iznenađenje svojih roditelja."
Roditelji čine grešku kada previše insistiraju na tome da o problemima razgovaraju sa djecom. Prihvatite li to kao normalnu razvojnu fazu, pružićete prijeko potrebnu pomoć djeci da vrate samopouzdanje. Roditelj treba da se potrudi da nađe pravu mjeru i kad je riječ o zabrinutosti. U svakom slučaju, roditelji ne treba da se muče preispitavanjem svojih postupaka, jer je sasvim normalno da su i oni zbunjuni i uplašeni u ovoj fazi, kada ne mogu prepoznati svoje dijete koje upravo izlazi iz "nevinog” dječijeg svijeta.

Biti roditelj adolescenta veliki je izazov. To je ujedno i veoma važna faza u razvoju čitave porodice kao i svakog njenog člana ponaosob. Treba naglasiti i to da je taj period komplikovan zbog svih promjena koje se dešavaju u mladoj osobi. Adolescent se mjenja, dolazi do promjena u fizičkom izgledu, ali i u načinu na koji doživljava samog sebe, svoje vršnjake, roditelje. Dolazi do promjene moralnog i vrijednosnog sistema, razvija se apstaktno mišljenje kao i potreba za bliskošću, razumijevanjem, samostalnošću, pripadanjem , ljubavlju...U tom periodu roditeljima nije lako da ostanu u bliskoj vezi sa svojim djetetom. Česte pridike vezane za učenje, uspjeh u školi, izlaske, urednost sobe ne doprinose boljim porodičnim odnosima,, već čine upravo suprotno stvarajući provaliju između roditelja i tinejdžera.

U tom vrlo osjetljivom periodu, tinejdžeri postaju gotovo nepodnošljivi zbog svojih čestih promjena raspoloženja. Kao da se klatno njihovog emotivnog stanja neprestano njiše sa jedne na drugu stranu. Roditelji bi trebalo da budu pažljivi, da reaguju smireno jer se iza tinejdžerske nadmenosti krije nesigurnost, a iza površnosti potreba za bliskošću.

Iz prakse psihološkog savjetovališta Asocijacije XY, a i drugih savjetovališta za mlade, pokazalo se da tinejdžeri koji imaju pozitivan model u porodici koja njeguje zdravlje kao vrijednost, ljubav prema sebi i drugima, toleranciju i poštovanje, imaju otvoren put za funkcionalno ljubavno i seksualno iskustvo bez obzira na godine.

U svim situacijama kroz koje mladi prolaze na svom putu sazrijevanja važno je da osjećaju i znaju da ih roditelji prihvataju i razumiju. To će biti najveće blago koje će ponijeti sa sobom iz kuće u kojoj su odrastali.