Nasilno ponašanje kod djece i mladih

Nasilni oblici ponašanja i agresivnost kod djece osnovnoškolske dobi veliki su izazov, za sve one koji se u radu susreću sa njim. Pored toga što snažno ometa porodičnu dinamiku, u školskom kontekstu može biti izvor drugih problema koji mogu narušiti cjelokupno akademsko i socijalno funkcioniranje djeteta.

Brojna istraživanja, pokazuju da postoji snažna povezanost između agresivnosti, akademskih i socijalnih kompetencija, odnosno da djeca sa izraženim problemima u ponašanju, često imaju i akademske poteškoće, da su nerijetko odbačena od strane druge djece, što sve djeluje kao dodatni održavajući faktor u prolongiranju ili pogoršavanju ovog problema.

Pored toga što agresivno ponašanje može nanijeti ozbiljnu psihološku ili fizičku štetu onom prema kojem je usmjereno, ono pokazuje i snažnu stabilnost u vremenu, što pokazuju rezultati longitudinalnih studija koji govore da rano pojavljivanje agresivnog ponašanja i njegovo ispoljavanje u različitim socijalnim okruženjima, pod određenim uslovima moze dovesti i do razvoja devijantnog ponašanja u odrasloj dobi. Ovo jasno implicira važnost koju iznalaženje efikasnog tretmana agresivnosti kod djece i mladih ima, ne samo za uži kontekst u okviru kojeg se ovaj problem javlja, već i za društvo u cjelini.

Iako je nasilno ponašanje rezultat kompleksne interakcije različitih faktora, određene kognitivne specifičnosti, kao i deficiti u socijalnim vještinama i vještinama rješavanja problema, predstavljaju značajan podržavajući faktor u generiranju agresivnih ponašajnih odgovora.

Studije koje se bave istraživanjem agresivnosti kod djece, skoro dosljedno pokazuju da je agresivno ponašanje kod djece i adolescenata povezano sa slabo razvijenom emocionalnom regulacijom kod djece, smanjenom tolerancijom na frustraciju, niskim nivoom pro-socijalnog ponašanja i slabom kooperativnosti. Jednako, u ispitivanju kognitivnih mehanizama koji su aktivni u ispoljavanju agresivnih ponašanja djece, bilježi se niz deficita i pristranosti koji su povezani sa pojačanom agresijom kao i prisustvo deficita u socijalnim vještinama i vještinama rješavanja problema.

Iz tog razloga, za očekivati je da primjena intervencija, usmjerenih na povećanje sposobnosti samoregulacije, kognitivnu restrukturaciju iskrivljenih uvjerenja o namjerama drugih i korisnosti agresije, učenje rješavanja problema, i trening socijalnih vještina dovesti do značajnog smanjenja frekvencije ispoljavanja navedenih oblika ponašanja, kao i drugih pozitivnih bihejvioralnih promjena.

Ono što ostaje kao izazov je pokušati naći način kako se neke od ovih strategija mogu inkorporirati u preventivni program, i primijeniti kao dio redovnog plana i programa u školama, bilo kao učenje socio-emocionalnih kompetencija, bilo kao uvježbavanje određenih ponašajnih odgovora. S obzirom na učestalost agresivnog ponašanja i njegov porast u posljednjih nekoliko decenija, takav program bi sigurno bio od velike individualne i društvene koristi.

TREĆA DOB

predstavljen ispred mnogobrojnog auditorijuma saradnika i partnerskih...

PITAJ STRUČNJAKA

predstavljen ispred mnogobrojnog auditorijuma saradnika i partnerskih...

KUTAK ZA RODITELJE

Odgoj djece je nesigurna stvar, jer je uspjeh pun borbe i brige, a neuspjeh ...

VAŽNI LINKOVI

Značajnije institucije i poveznice u vezi sa djelovanjem naše organizacije

Izradu stranice Spolnozdravlje.ba je podržao
Populacioni fond Ujedinjenih nacija BiH (UNFPA).