MLADI I OVISNOST

Šta je ovisnost ?
Neprilagođeno ponašanje vezano uz upotrebu ilegalnih droga (ili drugih psihoaktivnih tvari, npr. alkohola ili sedativa) koje dovodi do oštećenja organizma ili subjektivnih problema (problema u obitelji, školi, na poslu, sa policijom...).

Koje su karakteristike ovisnosti?

1. Gubitak kontrole - osoba ne može odoljeti psihoaktivnoj tvari - naprosto je "prisiljena" na uzimanje, drogu uzima u većoj količini ili duže vrijeme nego što je prvobitno namjeravala, željela bi smanjiti ili bar kontrolisati upotrebu droge, ali joj to ne uspijeva.
2. Želja - osoba svakodnevno osjeća potrebu za uzimanjem droge, ukoliko ne uzme drogu osjeća se nervozno, razdražljivo, napeto, ukratko-loše, veliki dio vremena provodi u nabavljanju droge (npr. odlazi u susjedni grad da bi je nabavila ), njenoj upotrebi ili oporavku od njenih učinaka.
3. Negiranje problema i promijenjeno shvaćanje stvarnosti - osoba je pod pritiskom intenzivne želje za drogom, " slijepa" za sve moguće rizike i posljedice, nastavlja uzimati drogu čak i kad se pojavi fizički i/ili psihički problem za koji zna da je najvjerovatnije izazvan ili pogoršan njenom upotrebom (npr., uzimanje kokaina uprkos saznanju o njime izazvanoj depresiji, nastavljanje s pićem usprkos spoznaji da je alkohol doveo do pogoršanja stanja  na želucu, uzimanje droge unatoč problemima sa policijom). Ovisnik je osoba koja uzima drogu uprkos tome što zna da joj to donosi probleme i ne može se suzdržati. Zbog uporabe droge prekidaju se ili reduciraju važne društvene, poslovne ili rekreacijske aktivnosti- obitelj, prijatelji, posao, hobiji se zanemaruju zbog droge.

Šta je fizička ovisnost?
Stanje okarakterisano pojavom tolerancije ili ustezanja (apstinencijskih simptoma).

Tolerancija je:

a) potreba za značajno povećanom količinom droge kako bi se postigla opijenost ili željeni učinak
b) značajno smanjenje učinka ako se i dalje uzima ista količina

Ustezanje je okarakterisirano:

a) neugodnim simptomima apstinencije specifičnim za određenu drogu koji se javljaju ako se droga ne uzme (npr. bolovi, tremor)
b) potrebom da se uzme ista (ili slična) droga kako bi se ublažili ili izbjegli simptomi apstinencije

Početak upotrebe duhana, alkohola i psihoaktivnih droga obično se dešava u toku adolescencije, a mladi su, zbog specifičnosti razdoblja odrastanja, relativnog neiskustva te određene mladalačke sklonosti rizicima najugroženija populacijska grupa za usvajanje i razvoj ovisničkoga ponašanja. Poznata je činjenica da je zloupotreba droga među djecom i mladima posljednjih godina porasla. Zloupotrebljavaju se ilegalne droge: marihuana, hašiš, LSD, amfetamini, ekstazi, heroin, kokain, ali i legalne: alkohol i duhan, pa i tvari iz kućanstva - ljepila, benzin, plin te iz kućnih apoteka sredstva poput sedativa. Nije rijetka i kombinacija svih tih tvari. Mladi počinju uzimati droge vrlo rano, najčešće u srednjoj školi, ponekad već u osnovnoj, a posebno je rizičan prelazak u srednju školu. Djeca i mladi počinju uzimati droge iz najrazličitijih razloga; iz želje da se osjećaju odraslima, želje za uklapanjem i pripadanjem grupi, želje da se opuste i dobro osjećaju, želje za pobunom i riskiranjem, iz radoznalosti. Mnogi s drogama eksperimentišu, odnosno uzmu ih samo da bi probali, neki postaju povremeni ili redovni konzumenti, a kod nekih se razvija ovisnost. Kada je riječ o tradicionalnim drogama kao što su alkohol i duhan, mnogi mladi ljudi će ih početi uzimati smatrajući da je to ujedno i socijalno prihvatljiv način ponašanja. Čak i ako su upućeni u moguće štetne posljedice po zdravlje, smatraju da, budući da to čini velik broj odraslih ljudi, posljedice ipak nisu neizbježne. Istraživanja su pokazala da su mladi skloni istodobnoj upotrebi više sredstava ovisnosti i da je učestalost uzimanja u pozitivnom međuodnosu. Većina mladih ipak samo eksperimentiše s različitim sredstvima koja mogu izazvati ovisnost, i u toku adolescencije prestaje ili se navika ustaljuje kao umjerena. U određenog se broja zloupotreba razvija do te mjere da počinje ometati školovanje, porodične odnose, društveni život i produktivnost općenito. Tada govorimo o ovisnosti.

Mladi ovisnik ne treba osudu i kažnjavanje nego pomoć, a roditelj mu je prvi treba pružiti! Najčešće čak dvije do tri godine prođu prije nego što većina roditelja otkrije da njihovo dijete uzima drogu. Uz to su nakon otkrića ovisnosti kod djeteta (a često i mnogo ranije) porodični odnosi najčešće toliko poremećeni da onemogućavaju uspješnu komunikaciju. Ne zatvarajte oči, prepoznajte simptome ovisnosti kod svoga djeteta, prevladajte svoju nevjericu, strah i ljutnju, posavjetujte se sa stručnjakom, uspostavite sa svojim djetetom otvorenu i iskrenu međusobnu komunikaciju i povjerenje te zajednički rješavajte problem.

Uloga roditelja je pomoći djetetu prije nego ovisnost ovlada njegovim životom i trajno obilježi njegovu budućnost!