LJUBOMORA

Ljubomora je osjećanje koje odaje nesigurnost, najčešća je prijetnja opstanku veze ili braka, a nerjetko prerasta i u patološko stanje sa tragičnim posljedicama. Ljubomora je veoma složeno osjećanje. U njoj ima straha da ćemo izgubiti partnera, rivaliteta prema trećoj osobi koja se gleda kao neko ko može da uništi vezu i ljutnje prema partneru što je toj trećoj osobi dao takvu mogućnost. Prema njegovim rečima, kad je „opasnost treće osobe” realna, ljubomora jeste opravdana. Međutim, osobe sklone ljubomori nerjetko rizik vide i tamo gdje on ne postoji.

Mnogi mješaju ljubomoru i zavist, a riječ je o različitim osjećanjima. Za zavist su potrebne dvije osobe, jedna koja želi ono što druga ima. Ljubomora uvijek traži tri osobe. Ljubomorna osoba - njen partner - neko treći, tako izgleda trougao ljubomore. One postaju ljubomorne i ako primjete da neko sa strane pokazuje interesovanje za njihovog partnera, bez obzira što partner ne reaguje na taj interes. Ljubomora odaje nesigurnost. Kao prirodno stanje, ljubomora se javlja u ranom uzrastu. Deca je ispoljavaju jer su zavisna od roditelja, pa negativno reaguju na njihovu naklonost prema drugima. Ako je djetinjstvo praćeno lošim iskustvima, odnosno ako roditelji zanemaraju dijete ili favorizuju jedno u odnosu na drugo, djeca gube osjećaj sigurnosti prema bitnim osobama, što su u ovom slučaju majka i otac. Tu nesigurnost kasnije prenose na odnose sa drugim ljudima. Imaju nisko samopouzdanje i muči ih strah da će ih neko bitan ostaviti jer nisu dovoljno vrijedni. Ljubomorni ljudi su manje samostalni, zavisniji od drugih, pa i od voljene osobe. Zbog toga se i javlja rivalitet prema osobi sa strane jer se vjeruje da je neko treći bolja opcija za partnera.

Kad smo ljubomorni, i to bez razloga, pogrešno tumačimo događaje, tačnije kreiramo neki svoj scenario. Na kraju, svojim pogrešnim ponašanjem možemo da natjeramo partnera da uradi ono čega se najviše bojimo.

Samouvjerene osobe i kad osjete ljubomoru, bolje se bore sa njom, odnosno kraće ih muči ljubomorno stanje. Ako zaključe da treba prekinuti vezu, uradiće to i krenuti dalje.

Svaka ljubomora ima svoj okidač. Kad je neko nesiguran u svoj izgled, osjetiće ljubomoru uvijek kad se u blizini njegovog partneta pojavi neka atraktivna osoba. Ako sumnja u svoju inteligenciju, kao prijetnju će doživjeti nekog inteligentnog. Ljubomora je, naravno, ogromna prijetnja vezi ili braku. Veza sa ljubomornom osobom brzo postane neprijatna. Niko ne voli da ga neko guši, pa bježi od ljubomornog partnera, što stvara još veću ljubomoru.

U vezi je neophodna optimalna distanca između partnera da bi svako imao prostor za svoja lična interesovanja, određeni prostor slobode. Ako ona ne postoji, veza teško može da opstane.

U praksi je otprilike jednak broj muškaraca i žena koji zbog ljubomore nailaze na prepreke. Ovo osjećanje je više povezano sa specifičnom strukturom ličnosti, naučenim obrascima ponašanja, ličnim uvjerenjima i očekivanjima u vezi, nego sa polom. Međutim, žene i muškarci ispoljavaju različite vrste ljubomore. Žene se najviše boje da će se njihov partner vezati za nekog trećeg, a ljubomorni muškarci strahuju zbog eventualnog seksualnog nevjerstva partnerke.

Krajnji ekstrem ljubomore je patološka ljubomora. Osobe sa takvom vrstom ljubomore negiraju pravo partnera na izbor. On se vidi samo kao produžetak svojih potreba. Patološki ljubomoran partner drugu stranu u vezi ne gleda kao osobu nego kao predmet. Kada ljubomora poprimi opsesivni karakter, partnerski odnos se pretvara u odnos nepovjerenja u kome jedan od partnera uzima ulogu progonitelja i nekog ko kontroliše aktivnosti partnera, zahtevajući stalno dokaze ljubavi. Na nju se reaguje čim dođe do provjeravanja. A može da dovede i do tragičnih ishoda. Statistika je pokazala da je patološka ljubomora veoma čest motiv ubistava.

Ljubomora je opasna i za parove koji nisu u braku. Ljubomora se javlja i kada je jedan od partnera više izložen ili sklon uspostavljanju kontakata sa drugim osobama, što kod drugog partnera može da izazove strah od gubitka veze.

Jako je značajno da partneri prvenstveno rade na sebi, upoznaju svoja osjećanja, nesigurnosti, strahove, da se suoče sa njima, da ih sagledaju iz drugačije perspektive i da na taj način integrišu sve aspekte ličnosti. Dok upoznaje sebe, osoba postaje otvorenija i spremnija da drugu osobu vidi i doživi kao cjelovito i autentično biće, a samim tim i da razumije njene postupke.