DEPRESIJA U DOBA ADOLESCENATA

Vaš adolescent se čudno ponaša u poslednje vrijeme, izbjegava razgovor sa vama, odbija da jede, često se zatvara u svoju sobu... Zabrinuti ste i u nedoumici da li je u pitanju problem za koji ne znate, depresija ili jednostavno normalni simptomi adolescencije.

Glavni zadatak adolescencije je formiranje čvrstog ličnog identiteta koji je uslovljen biološkim, psihičkim i socijalnim sazrijevanjem. Formiranje identiteta je proces nalaženja odgovora na pitanje "ko sam" ,"gdje pripadam",  "šta želim da postignem", "kakav želim da budem". Prva barijera na koju nailazi, ukoliko je imao „sretno djetinjstvo", jesu fizičke promjene. U ovom periodu vršnjaci zauzimaju prvo mjesto u životu mladog čovjeka, kao i neizostavni mediji i drugi socijalni faktori. Ukoliko vaš adolescent padne u depresiju mijenja se i njegov doživljaj tjelesne šeme što se može manifestovati bulimijom, dijetama, pretjerivanjem u konzumiranju hrane ili u najekstremnijim slučajevima anoreksijom. Pored toga što remeti režim ishrane također se mijenja i ritam spavanja. Počinje da pretjerano spava na taj način bježeći od samog sebe, a može patiti i od nesanice. Razredni starješina vas zove na razgovor jer je „dijete" strašno popustilo u školi, nepažljivo je na času onim rijetkim danima kada je u školi. Depresivna djeca ponekad bježe od kuće čime šalju poruku da žele vašu pomoć, koliko god to vama nelogično izgledalo. Na žalost, zloupotreba psihoaktivnih supstanci je vrlo čest pratilac depresije kod mladih ljudi jer na taj način misle da će pobjeći od "surove stvarnosti”.

 Osim što adolescent prolazi kroz razne fizičke promjene u isto vrijeme dobija i mnoštvo novih uloga za koje nije dovoljno pripremljen. I tako se javlja konstantan osjećaj napetosti i predviđanje da će se nešto loše dogoditi u određenim situacijama. Često se javljaju napadi plača, izljevi bijesa, ljutnje ili nasilja. Stalno korištenje interneta ili igranje igrica jesu jedan vid bježanja od realnosti. Sebe vidi kao ružnog, bezvrijednog gubitnika koji nije dostojan ničije pažnje i ljubavi. Kada ovakve misli postanu dominantne depresivni adolescent može razmišljati i o radikalnom izlazu - samoubistvu. Nemojte se oglušivati oko signala koji vam šalje i govori da bi „bolje bilo da sam mrtav", „volio bih da nestanem zauvjek"... Loši porodični odnosi i traumatski događaji tokom djetinjstva ostavljaju jak pečat na adolescenta. Ukoliko roditelji imaju neke psihijatrijske poremećaje, ponašanje nekog člana porodice se ne uklapa u socijalni obrazac, uz koji obično ide i zloupotreba psihoaktivnih supstanci i/ili alkoholizam, velike su šanse da adolescent padne u depresiju. Nemojte zapostavljati dijete zbog karijere, čestih promjena boravišta, stalnih odsustvovanja od kuće, razvoda, smrti nekog člana porodice. Nikako nemojte pred njega postavljati prevelike zahtjeve.  Zapitajte se prvo šta dijete zaista želi i koliko može.

Ukoliko prepoznate neke od simptoma depresije kod vašeg adolescenta za početak razgovarajte. Stavite mu do znanja da ste uz njega bez obzira na sve i to potpuno bezuslovno. Nemojte paničiti, napadati ga i postavljati mu suvišna pitanja. Bitno je da mu stavite do znanja da ste voljni i spremni da mu pružite podršku na bilo koji način. Pričanje o problemima je u tom uzrastu veoma teško. Poštujte granice do kojih vam se dijete otvara, pokažite da saosjećate sa njim i da ste spremni da ga saslušate onda kad bude spreman. Ukoliko dijete tvrdi da ne postoji problem ne ignorišite svoje instinkte i simptome koje ste uočili, uzimajući u obzir njihovu ozbiljnost i trajanje. Ukoliko mislite da bi najbolje bilo da vi i vaš adolescent potražite stručnu pomoć psihologa uvijek nam se možete obratiti.

Adolescencija je doba traženja vlastite ličnosti, a jedan od najčešćih problema koji se tada javlja kod mladih je problem usamljenosti.

Vrijeme adolescencije vrijeme je velikih promjena, skokova u sazrijevanju, ali i kriza. Tinejdžer nije više dijete, a nije još odrasla osoba. Kako bi krenuo naprijed, nerijetko, prvo kreće nekoliko koraka unazad. To je uzbudljivo doba traženja vlastite samostalnosti, nove ličnosti, često zbunjujuća prilagodba na "novo tijelo".

Česti nesporazumi roditelja i adolescenata dodatna su otežavajuća okolnost. Ponekad je biti roditelj adolescenta jednako teško životno iskustvo kao biti adolescent. Život s adolescentom obično se poklapa s krizom srednje dobi roditelja i problemima sa sve starijim vlastitim roditeljima. Još jedan problem koji je čest i javlja se najčešće kod mladih je problem usamljenosti. Mladi se često osjećaju da ih nitko ne razumije i da su zbog toga sami na svijetu.

Danas kada su komunikacijske tehnologije dovedene gotovo do savršenstva, takvo razmišljanje često dovodi do bijega mlade osobe prema tehnologiji. Komunikacija preko računala i mobitela se čini mnogo sigurnijom i jednostavnijom, ali predstavlja samo kopiju prave komunikacije među ljudima i nudi samo prividnu sigurnost. Susret sa stvarnim svijetom tada može biti traumatičan i predstavljati odličnu podlogu za daljnji razvoj nesigurnosti i depresije.

Ovo su neki od najčešćih kriza i razloga zbog kojih adolescenti počinju razvijati simptome depresije:

• Poremećaj identiteta: Poremećaj identiteta javlja se u kasnoj adolescenciji kada se mladi počinju odvajati od vrijednosti i načina življenja roditelja i pokušavaju ostvariti više životne slobode i nastoje postati ličnosti za sebe. Psihijatrijski simptomi su strah iskazan kao emocionalni nemir, razdražljivost kod razdvajanja, depresivnost iskazana kao nagla promjena raspoloženja, nakana samoubistva ili pokušaj samoubistva, smetnje spavanja, ishrane, uzimanje prekomjernih količina alkohola, posezanje za narkoticima, itd.
• Kriza intimnosti: Prvu slabost identiteta, mladi pokazuju u trenucima kada počinju ostvarivati odnose s vršnjacima, zatim odraslima (i izvan porodičnog kruga), kao i veze s partnerom. Pokazivanje poremećaja spolnog identiteta najčešće je u periodu kasne adolescentske dobi, a praćeno je oblicima ponašanja kao što su intenzivan strah same panike (homoseksualna panika), što je bitno obilježje poremećaja spolnog identiteta, kao i sklapanje braka (naime, često smatraju da će se odnosi poboljšati i svi konflikti riješiti ako su u braku).
• Kriza odlučivanja: Mlade osobe s poremećajem identiteta imaju velike teškoće u donošenju odluka, kako onih svakodnevnih tako i onih značajnijih,  poput izbora određenog zanimanja ili izbora spolnog partnera.
• Poremećaj prilagođavanja (adolescentna kriza): Poremećaj prilagođavanja prolazni je psihički poremećaj karakterističan za mladalački period. Nastanak poremećaja prilagođavanja povezuje se s nesposobnošću rješavanja konflikta u procesu aktuelnog prilagođavanja. Psihijatrijski simptomi su zaustavljanje u razvoju i regresivno ponašanje (poremećaj ishrane i spavanja, psihosomatske reakcije).

Depresija u adolescenciji kao "normalno" stanje
Separaciju od roditelja prati anksioznost koja je vezana uz dileme adolescenata, odrasti ili ne, a prati je faza tzv. prirodne žalosti zbog procesa odvajanja od roditelja. Zato mnogi autori depresiju u adolescenciji smatraju normalnim fenomenom koji je vezan uz separaciju od roditelja.

Naime, blage depresije, odnosno promjene raspoloženja, prolazne su pojave i odnose se na zdravog adolescenta koji nastoji razriješiti odvajanje od roditelja i osamostaliti se. Takva depresivna raspoloženja u službi su razvoja i nemaju stalnu kliničku sliku. U kojem će pravcu psihički razvoj mlade osobe teći ovisi o mnogo faktora: o naslijeđu, o biološkom i psihološkom razvoju, kao i o uticaju okoline.